Fear of Failure? || Monday Confessions


Fear is something we are not born with, its something we develop, we convince ourselves in and something that is there to make our lives harder. There are so many different fears out there, including one of flying, heights, water, people and one I will be talking about in this post-fear of failure.

Why did I decide to write about this topic? Because I think that fear of failure is often thing number one that keeps us from succeeding and doing what we want to do in life. Fear of failure is the reason we don’t experiment, the reason why most of the people lead average lives,neither good nor bad, but certainly not lives of their dreams.
When thinking about my elementary education, it brings me to certain people in my class who would study all the time and know absolutely everything in biology or physics, but would never dare to say anything in the class if teacher would ask. They would be the ones saying the answer quietly, to the other student who would then be brave enough to say it and get the good grade. Pretty unfair, but thats life…

The same applies to so many different things in life. Like asking for things, when I was younger I would sometimes not even ask my mum for stuff because I knew the answer would be no. But occasionally I would be brave enough to ask and be surprised by a YES. How many times before did my fear stop me from getting what I wanted? Who knows, but one thing is certain, I didn’t let the fear stop me from moving to England even though it was a big internal battle. I also learned that if you don’t ask you don’t get.

There is so much you are risking, but money and time is the first thing we usually think of when deciding on changes.
What if I start this university in England, I hate it, and I waste my parents money? What if I fail the year and have wasted not only a year of my life, but we have to pay again for the school fee? What if my friends forget me and I don’t make new friends in England? There were so many “What ifs” and they were not giving me wings, they were cutting them off, as the fear was paralysing, it was not letting me live to my full capacity.

This is highly linked to my previous Monday Confessions post about confidence, and trust me if I didn’t build a bit o confidence by then, I would have decided to stay in Serbia. It certainly was an option, I had everything at home and my mum made it clear by saying “We will not be disappointed no matter what you decide”. My passion said go, but my fear said stay. It was a whole mess I had to deal with in my head.
As everything in my life, I decide on things in spur of a moment. I think about them for days before, and even if I am not sure, I just randomly do them, I was always like that. I knew that this was the way to fight the fear, I would let it develop in my head, and that is why I don’t think too much about certain things. One day I just said that is it, opened my inbox, replied to University of Brighton saying I accept their offer and cut the misery there and then.

I would do the same regarding everything, when I was quitting my job, I got to work one day, grabbed the land line, called the area manager and told him I am leaving, before I could change my mind. Not only in academic or business world, but the same goes in private life. When you are in relationship that you know is not healthy for you, but you are extremely in love, it can seem almost impossible to get out. Same rule applied in my past, just get it over your lips, cut to the chase and told myself, I will be okay, no matter what! If its over for us, it doesn’t mean its over for me. And never regretted the decision.
That is the main point, being there for yourself. What does that really mean? It means that you need to tell yourself even if you do it and it doesn’t work out, at least you tried. Only time in life I regretted something was when I just missed opportunity and didn’t try at all. That thought me that actually what counts is the effort not the final result. Why is fear paralysing? Because even though it keeps us safe, it actually stops us from being who we want to be and from doing what we are supposed to be, because it reminds us that actually we could regret doing all of that and end up being much worse of. We always think about what if we fail, what if we fly?

Now, fighting fear of failure doesn’t mean that you should be reckless and invest all of your money into something that has no future, that you don’t know much about or in first thing that comes your way. It just means that when you want something you should listen to that inner feeling. It also doesn’t mean that you should be doing dangerous stuff and ask for trouble, as that is just being stupid.

As I am writing this I just arrived to South Africa. After doing some research I found out that the country isn’t one of the safest in the world. Its beautiful with incredible views, wild animals, different culture and Cape Town views on Atlantic and Indian Ocean. The fact that country is dangerous did not stop me from coming to experience this amazing place, but also doesn’t mean I will wonder off by myself in search for penguins or party places, thinking oh I am not scared nothing will happen to me. Not having a fear of living also means being cautious when you need to be.
That brings me to a memory from teenage years. One summer I went for a holiday with a group of people, there were these two girls that always acted like they are 5 years older than everyone else, pretending to be brave and fearless just to impress others and be cool. Every time I would suggest that something could potentially be dangerous, they would just laugh about it, saying that I am stupid for thinking about dangers. Lets just say that before the end of the holiday they both were broke, as one lost her money and the other got robbed. Both because they were “fearless” but really they were just reckless.

As much as fear can be your biggest enemy, it can also be a friend, warning you that there are some things that could have big consequences, like trying drugs or getting involved in illegal business, you all know the drill. What matters is that you get rid of that paralysing, dream stopping fear the one that keeps you at home, the one that keeps you being ordinary that doesn’t let you travel, explore, that same fear that blocks your knowledge when a lecturer asks you question, fear that makes you shake before the first date or fear that keeps you unhappy because you are worried to be what you would love to be.

Want to be a fashion blogger, but you are scared to wear what you feel like wearing? Maybe that is exactly what is stopping you from being successful. I can just say that I am so grateful to understand this fear and to acknowledge it enough in order to fight it. That is what lets me live my life to fullest, spread my wings and enjoy this beautiful flight also known as life. Grab every opportunity with both of your hands, take a deep breath and don’t let the fear stop you from being the best possible version of yourself.
Strah je nesto sa cime nismo rodjeni, nesto sto razvijemo, u sta se ubedimo i nesto sto cini nase zivote tezim. Postoji mnogo razlicitih strahova, strah od letenja, visine, vode, ljudi I onaj o kome cu danas pisati – strah od neuspeha.

Zasto sam odlucila da pisem o ovoj temi? Zato sto mislim da je strah od neuspeha razlog broj jedan koji nas drzi podalje od ostvarenja snova. On je razlog zasto ne eksperimentisemo, zasto vecina ljudi void prosecne zivote, ni lose ni dobre, ali sigurno ne one koje zele.

Kada razmisljam o mom osnovnom skolovanju, padnu mi na pamet neki djaci koji bi uvek ucili i znali ama bas sve. To su ona deca koja nikada ne pricaju na casu i kada profesor pita nesto iz biologije ili fizike iako znaju odgovor nikada nece podici ruku da ga kazu. Tiho ce ga promrmljati svom drugu iz klupe koji ce se javiti i za taj odgovor dobiti peticu. Mislite da je ovo nefer? Takav je i zivot…

Isto mogu primeniti na mnogo stvari u zivotu. Kada je rec o pitanjima, mnogi od nas posustaju da pitaju jer se boje ismevanja ili odricnog odgovora. Kada sam bila manja nekada ne bih ni pitala mamu za dozvolu jer bih znala da ce odgovor biti ne, ali s vremena na vreme bih skupila hrabrosti da pitam i bila iznenadjena sa velikim DA. Koliko puta me je strah zaustavio da dobijem ono sto zelim? Ko zna, ali jedno je sigurno a to je da nisam dozvolila strahu da me zaustavi kada je u pitanju bila selidba za Englesku iako je ovo bila velika bitka unutar mene same. Takodje sam naucila da ako ne pitate necete ni dobiti.

Postoji toliko toga sto rizikujemo kada su promene u pitanju, ali uglavnom svi prvenstveno mislimo na novac i vreme. To je ono sto najteze gubimo.

Sta ako krenem na fakultet u Engleskoj i ne dopadne mi se, novac bi bio bacen? Sta ako padnem godinu u izgubim sve to vreme plus moram razocarati roditelje koji bi opet placali moju skolarinu. Sta ako me prijatelji u Srbiji zaborave a ne steknem nove u Engleskoj? Bilo je mnogo tih “Sta ako” a oni mi nisu davali krila, vec su i ih razarali, posto je strah bio paralisuci nije mi dozvoljavao da zivim u svom punom potencijalu

Ova tema je dosta povezana i sa prethodnom, jer je samopouzdanje neophodno da donosite odluke. Da nisam bila samouverena sigurno bih ostala u Srbiji, jer je i to bila opcija od onog trenutka kada je moja majka rekla “Sta god ti odlucila mi necemo biti razocarani”. Zelja za uspehom mi je govorila idi, ali me je strah zadrzavao i pravio haos u glavi sa kojim sam se morala boriti.

Kao i sve drugo u mom zivotu, nakon nedelja razmisljanja, ustala sam jedno jutro, sela za kompjuter i odlucila da tad i tad zelim da presecem ovo maltretiranje same sebe. Otvorila sam inbox i poslala email University of Brighton administratoru i rekla da prihvatam ponudu. Ugasila kompjuter i odahnula. Znala sam da je ovo jedini nacin da se izborim sa strahom.
Isto sam radila i kada su druge stvari u pitanju, kada sam napustala posao, nakon razmisljanja od nekoliko meseci jedan dan sam dosla na posao, uzela fiksni telefon, okrenula menadzera regije i rekla mu da napustam posao. Nisam htela da dopustim sebi da promenim misljeje. Strah od neuspeha nije prisutan samo u akademskom ili poslovnom zivotu vec i u privatnom. Ako ste u vezi koja vas neispunjava koja je nezdrava za vas, ali ste mnogo zaljubljeni nije lako doneti odluku i saseci je u korenu. I u ovom slucaju imam iskustvo, gde sam jednostavno prevalila reci preko usta i rekla gotovo je sa nama, ali ne i sa mnom. Nikada nisam pozalila odluku.

Mislim da je glavna stvar biti tu sam za sebe. Sta to zapravo znaci? Znaci da morate sebi reci da cak i ako pokusate i ne uspete, makar ste probali. Jedini put kada sam nesto pozalila jeste kada sam propustila priliku i nisam pokusala. To me naucilo da zapravo ono sto je bitno je kolicina truda ulozena a ne i sam rezultat. Zasto je strah onaj koji paralise? Zato sto iako nam nekada pruza bezbednost zaustavlja nas da budemo ono sto zelimo, jer nas podseca da bismo mogli pozaliti promenu i zavrsiti gore nego smo poceli. Uvek mislimo na posledice ako padnemo, ali kakve su nagrade ako poletimo?

Boriti se protiv straha od neuspeha ne znaci da treba biti nesavestan i uloziti sav svoj novac u neki projekat ili posao koji nema buducnost ili o kome ne znate nista. To znaci slusati svoj unutrasnji osecaj i svoje zelje. Takodje boriti se protiv straha ne znaci suocavati se sa opasnostima jer je to jednostavno glupo.
Tek sto sam se smestila u vilu u Juznoj Africii dok vi ovo citate. Kada sam dobila ponudu da dodjem sa Alpro timom ovde, uradila sam malo istrazivanje i otkrila kako je zemlja prilicno opasna. S druge strane to je zemlja sa neverovatnim pogledima, divljim zivotinjama, razlicitom kulturom i pogledima na Atlanski i Indijski ocean kakve samo Cape Town ima. Cinjenica da je ova zemlja opasna me nije zaustavila da podjem na put i iskusim sve te neverovatne stvari, ali ne znaci ni da cu da se upustam u neke rizike, da idem sama ulicama grada i trazim nevolju. Nemati strah ne znaci ne biti savestan.

To me podsetilo na jednu uzpomenu iz srednjoskolskih dana. Jedno leto uputila sam se na odmor sa grupom prijatelja. Bile su tu i dve devojke koje su se uvek ponasale kao da su 5 godina starije od ostalih samo da bi ostavile utisak i osecale se kul. Pretvarale su se da su hrabre, pune samopouzdanja a kada god bi im neko predlozio da nesto moze biti opasno nasmejale bi mu se u lice govoreci mu da se opusti. Ne moram vam ni reci da su obe bile bez para pre kraja odmora, jedna jer ih je izgubila, a druga jer su je opljackali dok je hodadla sama ulicama starog grada.

Iako strah zaista moze biti vas najveci neprijatelj, takodje moze biti i prijatelj u odredjenim kolicinama. On nas upozorava da postoje posledice ukoliko radite nesto glupo, kao sto su ilegalni poslovi ili konzumiranje droga… Ono sto je bitno jeste da se oslobodite tog paralisuceg straha koji vas cini obicnim, koji vas drzi vezane kod kuce, koji vam ne da da putujete, istrazujete, isti strah koji blokira vase znanje na usmenim ispitima i koji vas tera da drhtite pre bitnog sastanka, onaj koji vas cini nesrecnim jer ste previse zabrinuti da biste bili ono sto zelite biti.

Mozda zelite da budete modni bloger, ali se bojite da nosite ono sto zelite? Mozda je upravo to ono sto vas sputava da budete uspesni. Mogu samo reci da sam jako zahvalna sto sam na vreme shvatila concept straha I sto sam dovoljno upoznata sa njim da bih se borila. To je ono sto mi dozvoljava da zivim zivot punim plucima, da rasirim moja krila I uzivam u ovom letu zvanom zivot. Ugrabite svaku mogucnost koja vam se ukaze da uradite ono sto zelite, udahnite duboko I ne dajte strahu da vas zaustavi da budete najbolja moguca verzija samih sebe!




  1. 1 Dec, 2014 / 5:48 pm

    Fantastic post!! Love Mondays and this section, it always inspires me so much!
    I have the same believes and principals as you but sometimes I just need to read
    them to remind myself of something I already know…


  2. tina
    1 Dec, 2014 / 5:48 pm

    Poučno. Pročitala sam i osećam se sigurnijom. :-)

  3. B_
    1 Dec, 2014 / 5:49 pm

    Tamara, hvala ti na ovom tekstu. Trenutno se i sama nalazim u toj situaciji u kojoj si ti bila prije par godina.Prva sam godina fakulteta, gdje razmisljam o raznim stvarima u zivotu, sta zelim,sta ne zelim.Kako dalje? Strah je svakako prisutan, ali kada citam ove tvoje tekstove nekako me uvjeris da je sve dobro moguce. Hvala ti puno i uzivaj na putovanju. :*

  4. 1 Dec, 2014 / 5:57 pm

    Love this ‘Monday confessions’ they are making me to chase my dreams even more and to try harder because success is behind the corner if you are brave enough!

  5. Anonymous
    1 Dec, 2014 / 6:06 pm

    Ja tebe stvarno pratim i volim, ali svaka ispovest se odnosi na tvoj uspeh kao blogerka. I u svakoj ispovesti vidimo kako si ti sve ispravno radila, kako nisi pogresila, kako ti je sve savrseno islo i to je sve lepo kad tako pricas, ali malo je preterano.

    • Anonymous
      1 Dec, 2014 / 8:29 pm

      Slazem se, lepe su je slike. Preteruje o svom uspehu, u zivotu ima padova i uspona. Ja zivim u inostranstvu godinama, pisati ljudima u Srbiji kako mogu biti uspesni, neki su pametniji od tebe, skolovaniji od tebe, lepsi od tebe, ali jednostavno ne mogu da nadju posao, jer je zemlja propala!

      • 1 Dec, 2014 / 8:41 pm

        Citati tekst ne znaci samo procitati reci, vec i razumeti sta tu pise. Ja vec nedeljama pisem u svojim usponima i padovima, o svojim strahovima, brigama, o tome kako nije sve uvek lepo, kako nailazimo na poteskoce. Na osnobu cega je meni lako? Nisam ni ja na kraju puta i idalje se susrecem sa raznim izazovima. Svakako da je tematika ovih blogova da nspirisu citatelje da budu sto bolji i da se pronadju u mojim iskustvima, tako da ako vama ovo izgleda kao neki hvalospevi o uspehu, a ne kao poziv na rad na sebi, onda predlazem izbegavanje bloga ponedeljkom <3 :***

      • sandra
        1 Dec, 2014 / 9:59 pm

        Anonymous najlakse je reci zemlja je teska pa nema posla, ja sam prva zavrsila drzavni fakultet i bez ikakve veze posle posla, kao filolog nasla 3 posla i odta tri izabrala jedan. Tesko je naravno ako sedis na guzici svojoj i cekas da ti posao padne u krilo kao vecina ove drzave zato Tamara pise ove postove da bi se probudili i poceli raditi… Trenutno radim 2 posla, na jednom imam platu 600 evra, a dajem i privatne casove sa strane, nekada radim i po 12 sati na dan, ali imam platu do 1000 evra…Toliko o tome da je nemoguce u nasoj zemlji zaraditi bez veze ili politicke aktivnosti.

      • Anonimus
        2 Dec, 2014 / 8:27 am

        Bravo Sandra! Ovo je dodatna motivacija;)

      • Anonymous
        2 Dec, 2014 / 1:20 pm

        Ne znam zasto se ljutis i zasto te pogadja? Samo smo izneli svoje misljenje i nema nikakve potrebe za bilo kakvim sarkasticnim komentarima. Prica je o poteskoci, koja se na kraju nikad nije ni desila, jer si uvek donela prave odluke. Svako ima svoj nacin gledanja stvari, tako da nikome nije ovde cilj da te vredja itd. Uzivaj :)

      • J
        2 Dec, 2014 / 3:27 pm

        Glavni problem u Srbiji je taj sto ljudi ne vide u necijem uspehu inspiraciju za spostveni, nego se pitaju odakle mu pare, kako je mogao i kuju price o tome kako mu je neko pomogao pa da je pun para i slicno. Ja verujem u to o cemu pricas i i sama sam uspela da ostvarim svoj san da propustujem Amerikom iako znas kako se u Srbiji gleda na to. Sve do odobrenja vize su me svi pravili na ludu sto to zelim i u fazonu da necu uspeti ni da odem, a evo danas kad sam sve to prosla jako mali deo ljudi vidi inspiraciju za sebe u tome nego misle da su moji prosuli brdo para da bih to ostvarila, a ne znaju da sam zarad snova stedela iskljucivo za to od tadasnjeg posla, spakovala kofere i posla na ovu avanturu koja je bila najbolja odluka u mom zivotu. :) Pozdrav svima i budite pozitivni, sve je moguce.

  6. 1 Dec, 2014 / 6:10 pm

    Predivan tekst!!Cak sam ga procitala dva puta i zabelezila tvoje reci :)
    Mislim da sam ja mnoge strahove presla i bas oko bloga,pre sam oblacila stvari samo kad bi isla negde gde moji drugari nisu bili jer sam se bojala njihovog mišljenja i mogućeg ismejavanja.Sada kada sam prevazišla to,sada me svi gledaju,da… gledaju me na ljubomoran način i uvidela sam da i drugi oblače nešto novo sto nikada pre nisam videla na njima.Kao da sam im rekla :’Opustite se i nosite sta god želite’ :)



  7. Anonymous
    1 Dec, 2014 / 6:23 pm


  8. Stasha021
    1 Dec, 2014 / 6:37 pm

    Odlican post, svaka cast!

  9. Anonimus
    1 Dec, 2014 / 6:39 pm

    Sjajan tekst i izbor teme. A slike su jedne od mojih omiljenih sa tvog bloga!

  10. Mirjana
    1 Dec, 2014 / 6:39 pm

    I sama se trenutno suocavam sa svojim strahovima, ovoga puta uverena da cu ih pobediti!
    Uzivaj, Tami! :*

  11. Ivona
    1 Dec, 2014 / 6:45 pm

    Moram priznati da si me ‘pogodila u zicu’ s ovim clankom, a tebi svaka cast sto si bila hrabra ostvariti svoje snove, jer je za to potrebna najveca hrabrost! Veselim se iducem ponedjeljku :*

  12. crogirl
    1 Dec, 2014 / 7:05 pm

    hvala tamara,čitam te dugo,pogotovo ispovijesti ponedjeljkom.
    ovim člankom si mi pomogla da ponovo shvatim da sam ja bitna i da ja trebam biti na 1.mjestu.
    moja veza već tjednima nije što je bila i samo odgađam neminovno.
    valjda ću ubrzo skupiti snage i ponovno prodisati svojim plućima.
    hvala ti.

  13. Montenegrina
    1 Dec, 2014 / 7:41 pm

    Mnogo lijepi i poucni tekstovi. Jedva cekam svaki sledeci ponedjeljak.
    Puno poljubaca :-******************

  14. 1 Dec, 2014 / 7:43 pm

    South African blogger here. Yes one does need to be cautious and aware when in dodgy areas but Cape Town overall is a lot safer than up-country and very, very beautiful. So enjoy my gorgeous country to it’s fullest!

  15. vanjav
    1 Dec, 2014 / 8:21 pm

    Divan tekst, zaista sam razumjela poentu. Ipak, moram te ispraviti u prvoj recenici iz strucnog ugla. Strah je urodjeno, autenticno osjecanje, sa izuzetno vazno funkcijom u zivotu svakog zivog bica pa i covjeka. Pogresno je ici kroz zivot bez straha. Strah treba cuti, saslusati, on je dobra emocija koja nas upozorava da usporimo, provjerimo opcije i donesemo najbolju odluku. Pogresno je ostati u njemu previse i izbjegavati njega i sve sto ga izaziva. OK je bojati se, problem je ako ste paralisani strahom. Ukoliko niste srece kao Tamara da se ovako dobro borite sa strahom, obratite se psihologu ili psihoterapeutu da vam pomogne da na pravi nacin osjecate strah i zivite s njim u svoju korist.

    • 1 Dec, 2014 / 8:39 pm

      Hvala ti puno na divnim recima :* Mi smo ucili da je samo jedan strah urodjen, a to je onaj od smrti ili opasnosti, dasu svi ostali strahovi zapravo umisljeni, kao sto neki ljudi imaju strah od paukova, vode, buba, visina itd itd… Naravno mislim da je strah od neuspeha nametnut, ali drago mi je da cujem i druga misljenja <3

  16. Anonymous
    1 Dec, 2014 / 8:54 pm

    Fenomenalan post!!

  17. K
    1 Dec, 2014 / 9:27 pm

    Predivan tekst, mozda najbolji do sada. Inspirisala si me da budem aktivna na sutrasnjem predavanju i da me ne bude strah kada iznosim svoje misljenje. Hvala ti! :)

  18. 1 Dec, 2014 / 10:18 pm

    Draga Tamara,
    Kada sam počela da pratim tvoj blog, svideo mi se tvoj stil. Vremenom, kako sam te sve više “upoznavala” putem postova i video snimaka svidela mi se i tvoja harizma! Mogu reći da na Meet up-u u Novom Sadu sam samo potvrdila svoje mišljenje o tebi. Ti si jedna divna, pametna i uspešna devojka. Samo napred!
    Što se tiče ovog posta, uživala sam čitajući. Još uvek imam taj strah, ponekad, mada svi ga nekada imamo. Posle se kajemo što nešto nismo uradili, upravo zbog njega. Naravno, trebalo bi promisliti o svemu ovome što si napisala i pokušati savladati taj nemilosrdni strah!
    Puno poljubaca,

  19. 1 Dec, 2014 / 10:38 pm

    Great post! You are so right about fear! The last sentence is very beautiful!

  20. 2 Dec, 2014 / 3:12 am

    Such a wonderful post! I think everyone has fear that is limiting them in some way. Fear and the lack of confidence in myself has kept me from doing so many things in my life. Like blogging, I wanted to start blogging years ago. Fear stopped me, until I woke up one day and decided take the plunge. I also went back to school later than most. Why? Fear of the same things you mentioned, fear of failed and of wasting money. But guess what? I finished my Bachelor’s and Master’s degrees. Thank you for the introspective post, it was lovely. And, don’t ever let fear stop you from anything! Live a life you’ll love. :-)

    Xo, Maria

  21. 2 Dec, 2014 / 3:19 am

    Great post, fear of failure has stopped me from going after things so many times in my life. In the past year thought I’ve tried to let it go and just go after things without agonizing over them so much.

  22. A
    2 Dec, 2014 / 3:48 am


    This post couldn’t have come at a better time for me. I have been reading your blog and watching your videos religiously for years now and I think this is the first time I have ever been really inclined to comment. It is so true – that fear exists within us because we let it grow inside us for one reason or another – and in my case that has been past failures. Because of past failures, I’m constantly stuck in between the desire to go after my dreams as I know in my heart I should, and being afraid of stepping too far in one direction for fear I will fail yet again. It’s a powerful thing. Thank you for writing about it so eloquently here.


  23. majabonbon
    2 Dec, 2014 / 6:38 am

    Hvala Tamara!

  24. 2 Dec, 2014 / 9:46 am

    Fab post Tamara! I used to have a lot of fears when I was younger & my parents never encouraged me to just go for it. In my adult life I have changed & now have no fears & love to live life to the full.
    Hugs xoxo

  25. 2 Dec, 2014 / 2:44 pm

    Tamara, ja imam strah od vode i od pasa i svesna sam da su ti strahovi umisljeni i zaista mi otezavaju zivot i da disem punim plucima. Strah te toliko paralise i onda u jednom trenutku prestanes ti da upravljas svojim zivotom, vec to strah cini umesto tebe. Zaista je tesko, ali tvoji tekstovi, to jest ispovesti mi mnogo pomazu, motivisu. Rad na sebi je najvazniji. ;)
    Hvala ti, nadam se da c emo jos dugo uzivati u tvojim ispovestima, ja ih zeljno iscekujem. :)

    Posetite i moj blog:


  26. Jelena B.
    2 Dec, 2014 / 2:48 pm

    Draga Tamara,nedavno sam te *otkrila* :) i mogu reći samo da se osećam divno od kada pratim tvoj blog i sve ono što radiš. Ne mogu reći da sam baš *luda* za modom,međutim počela si na neki način me inspirišeš…ali ono što mi je privuklo pažnju je,pre svega-tvoja energija,optimizam…šarenilo sa putovanja,mesta na koja svako želi da ode..i bukvalno dok čitam ono o čemu pišeš kako da sam tamo sa tobom na tom nekom magičnom mestu… Ja sam isto jedno,ajde da kazem mlado :) biće od 30 leta,željno svega,koje sitnim a bogami sad počinjem i krupnim koracima da ostvarujem svoje snove! Sad si mi i ti postala mali pomoćnik u tome :) Samo nastavi da nas inspirišeš sa modom,svetom,duhom,ljubavlju i pre svega svojim optimizmom!!! Hvala ti na tome od srca!!! :***

  27. Lucilla
    2 Dec, 2014 / 10:26 pm

    Monday Confessions are my favorite part of the week! Thank you Tamara!!

  28. 2 Dec, 2014 / 11:10 pm

    Svidja mi se ideja o ovakvim postovima. Kada sam otvorila modni blog, ti si mi bila uzor jer sam te dozivljavala kao kompletnu osobu. Uspesno prenosis svoje znanje i energiju na citaoce. :) Veliki pozdrav

  29. 15 Dec, 2014 / 5:05 pm

    This is a constant one Tamara. It’s can be tricky making those big decisions but automately one one knows you better than your self and you’ve got to have that extra thing in you that allows for you to take risks lol


Never miss a post!

Sign up for the latest outfits and content direct to your inbox:

Your information is private.

Unsubscribe any time.