How to build confidence – my story|| Monday confessions

IMG_4116

One important key to success is self-confidence. And that proved right in my life so many times, in school, university, at work, in private life. Anything you do the confidence leaves a trail, its like an invisible aura that tells other people how to talk to you, how to treat you, how to form their opinion of you. I will tell you my story about confidence and what I think is best to do in order to build it, but before you read, remember the only thing worse than having no confidence is being too confident.


I was never really that confident as a child. Having moved countries at 3 I just learned speaking one language when I realised people on the streets are speaking something else. When I was only 5 that became even more prominent in nursery and kids being kids they didn’t like it. I remember this girl like it was yesterday who would mock me everyday for the way I spoke and who made me speak less and less because I didn’t wanna trigger anymore of this. I also remember the day when my older sister came to nursery to have a little chat with her, after what she never ever even looked at me again (thank God for older siblings). You might wonder why is this important? Well, even though who we are now isn’t the same who we are at the age of 5, I still to this date remember that girl, and that means something. She surely affected who I was years to follow, but thanks to the fact that I realised this and learned to work on how I am I modelled my behaviour and the development of confidence. I learned that in life you need to fight your own battles as older sis won’t always tell of people in your life.

I stopped being a quiet shy girl when I started getting better at school, the better I was, more I wanted to achieve, and the same goes for physical appearance. The more grooming I did, the better I felt, and that doesn’t mean I wouldn’t leave the house without makeup, it just means that if you look clean and polished at most times when leaving house, you are more likely to feel better in your skin, and to emit this confidence aura.

Success leads to confidence, but other way around too. In order to be confident you just have to have achieved something. I kind of went through my most awkward age- also known as teenage years in a similar way, not too confident but also knowing myself well. I still had people mocking how I speak, what I do, but I knew that this does not define who I am. If I get A in maths, and someone tells me its because I kissed the teachers a*s, well… lets just say it was time to ditch people who could not celebrate success, but tried to find their in devaluating mine. There is a lot of that kind.

At 18 I moved countries, I started university and my life changed completely. This was the most important step in building confidence, and when I realised what it takes to get it. Comfort zone is your enemy number one in life. I had absolutely everything at the age 17 at home, I had best friends, I had my studying system in place which worked very well, I knew where to shop, how to dress, who to speak to, and I had my family around me- basically anything I needed in life. Moving to country where I had to study pretty complicated matter in a foreign language, to make new friends, to get to know the city in which I lived, where to shop, where to eat, how to cook, how do exams work, and many more things. That is when I realised that every day my confidence was growing. As I was going through one hardship to another and conquered them one by one, I realised that I felt better about myself the more persistent I was to have a good life. I realised that confidence isn’t writing a Facebook status which says “Im so hot, all mothers should lock their sons when I am in the club #heartbreaker”, its believing in yourself at anytime. Knowing that you are a person which can go through a lot and win most of the battles. The ones you lose you will take as an example to learn from.

Getting out of your comfort zone doesn’t mean just moving a country, it also means saying things you wouldn’t otherwise say, asking for help when you are shy to do so, speaking to more people, smiling at that lady in the supermarket or going on a holiday by yourself. It can be anything different from what you are already doing routinely every morning. To this day I am learning to ask for help more, it is something I struggle with the most and often realise I have to much on my back because I am too shy to ask.

Being a confident person also means being kind person, so yes, all those mean girls, girls who don’t talk to you or who mistreat you are pretty much doing that because they are not confident. Being a confident person also means helping other people, because you know that no one is your competition, not because you are the best, but because we are all unique, different and good in different things.

There is of course more to confidence, and like I said above being overconfident is much worse than having no confidence.
Why is being too confident bad you might think now. Well, lets just say that being too confident makes you a fool, you can never be too prepared for everything that life throws at you, so don’t challenge it by thinking you are invincible. Huge part of this is knowledge. The more we know the more confident we are, but the more we think we know, we just get that confidence which isn’t backed by anything at all. I think its very unattractive when people think they know everything, and that is simple, the more you know, the the more you realise how you didn’t know a lot before…So just imagine how much there is that you don’t even know you don’t know haha, confused?

So what happened when I got employed for the first time, did I find it hard? I found it as hard as it can be, but I knew that this new place out of my comfort zone will help me become a better person. I found it really hard telling people what to do, which is what you are supposed to do if you are their boss. I was always on the other side of authority, in the school, university, gym… But I learned something from that boy who called me Bosnian in my school in Serbia while all the other kids were laughing. I learned that people usually act stupid when there is nothing in them to feel good about, and I applied that on the work. The moment he stopped bullying me was the moment when I started laughing at his stupid remarks, and he got pretty upset. Well, who’s laughing now? Pretty sure it isn’t him.

I am writing this for people of all ages, because bullying my dear friends doesn’t stop at school, it goes further to university and then to work if you don’t learn how to carry yourself confidently. That confidence comes from self development, with education, age and also with care you put in your self. You need to love yourself exactly how you are, but that doesn’t mean you shouldn’t put time in what you look like, what is your body, hair or skin like. People are being mistreated everywhere in the world at marriage, school or work just because they don’t know how to deal with it. Its not about showing teeth getting angry or causing mess and then claiming all those over confident stuff not even you believe, its about knowing who you are, appreciating it, not holding grudges, not comparing yourself and just loving everything around you. Because the moment you learn to love who you are, what you look like, you will love every single day of your life.

——————————————————————————————————————–

Kljuc do uspeha lezi u samopouzdanju. Ovo sam dokazala previse puta u zivotu, u skoli, na fakultetu, na poslu pa i u privatnom zivotu. Vase samopouzdanje se oseti u svemu sto radite, nacinu na koji hodate, pricate, kako se ponasate prema ljudima pa i kako se oni ponasaju prema vama. U zavisnosti na ono kako se osecate javi se neka nevidljiva aura koja utice na bas sve. Ispricacu vam moju pricu o samopouzdanju i sta ja mislim da je najbolje za njegovu izgradnju, ali pre nego sto procitate zapamtite, jedina stvar gora od nemanja samopouzdanja je imanje samopouzdanja u nerealno velikim kolicinama.

Nisam imala mnogo samopouzdanja u detinjstvu. S obzirom da smo se preselili u drugu zemlju kada sam imala samo tri godine tek sto sam propricala jedan jezik primetila sam da se na ulicama te zemlje prica drugi. Sa 5 godina je ova razlika postala jako bitna, jer sam krenua u vrtic i nekoj deci se to nije dopadalo. Secam se jedne devojcice kao da je bilo juce, svaki dan bi mi se rugala zbog nacina na koji govorim, vredjala me i smejala se, zbog cega sam sve manje i manje pricala kako ne bih izazvala jos ovakvih uvreda. Sve do kad moja starija sestra nije dosla u vrtic po mene, kako bi bas sa njom imala manji razgovor, posle toga mi se nikada nije obratila (zivele starije sestre). Pitate se zasto je ovo bitno? Pa, iako ko sam danas nije isto sa onim ko sam bila pre 20 godina, ja se i dan danas secam ove devojcice, sto sigurno nesto znaci. Sigurno je uticala na razvoj mene i na ono kako sam se ponasala par godina kasnije, ali zahvaljujuci ovom dogadjaju shvatila sam da moram da razvijem samopouzdanje kako bih sama osvajala svoje bitke.

Prestala sam biti stidljiva i tiha kada sam postala bolja u skoli. Sto sam vise postizala, ciljala sam na vise, bolje ocene, rezultate i isto je i u slucaju fizickog izgleda. Sto sam vise vremena ulagala u svoj izgled, bolje sam se osecala, ali to ne znaci da ne bih napustila kucu bez sminke, vec da uredan i cist izgled podrazueva da cete se osecati bolje u svojoj kozi, te da cete to emitovatii na ostale.

Uspeh vodi do samopouzdanja, ali i suprotno. Da biste imali samopouzdanje morate postici nesto. Ja sam prosla kroz pubertet na slican nacin, nisam bila preuverena u sebe, ali sam znala ko sam i cvrsto zauzimala svoj stav. I dalje je bilo ljudi koji su mi se rugali zbog ovoga ili onoga, ali sam ja tada znala da oni ne odredjuje ko sam i sta sam ja. Ako dobijem A iz matemarike, a neko mi kaze da je to zato sto sam se ulizivala profesorici…recimo da onda makar znam da je vreme da iz svog zivota eliminisem ljude koji ne znaju da postuju uspeh, vec koji grade svoj tako sto omalovazavaju tudji. Takve vrste ljudi ima mnogo, prilicno su bezopasni ukoliko verujete u sebe.

Sa 18 godina sam se preselila u drugu zemlju, pocela sam fakultet i moj se zivot potpuno promenio. Ovo je bio najbitniji korak u izgradnji samopouzdanja, tada sam shvatila sta je sve potrebno. Cuvena zona komforta je neprijatelj broj jedan u vasem zivotu. Sto ste duze u njoj samopouzdanje ce vam biti manje. Ja sam imala sve sto mi je trebalo, pa i vise sa 17 godina, dom, prijatelje, poznavanje svog grada, sistem ucenja koji je odlicno funkcionisao, znala sam gde da jedem, kupujem, sta da radim, da bih sve to ostavila iza sebe i odselila se van svoje zone komforta. U novom gradu morala sam da ucim teske predmete na stranom jeziku, da steknem nove prijatelje, da se borim za sebe, snalazim, otkrijem grad, prilagodin sistemu ucenja, da kuvam i zivim na drugaciji nacin. Tada sam shvatila da svaki dan moje samopouzdanje sve vise i vise raste. Kako sam prolazila kroz izazove, shvatila sam da se osecam sve bolje i bolje u vezi sebe i da postajem sve upornija u zamisli da mogu da imam dobar zivot bilo gde na svetu.
Shvatila sam da imati samopouzdanje ne znaci staviti sliku na Facebook sa drugaricama i ispod nje napisati “Najlepse smo, cuvajte se veceras slamacice srca dolaze”, vec da je to iskljucivo vera u sebe u bilo kojoj situaciji. To je spoznaja da bez obzira kroz sta prodjete i sta vas saceka iza coska, mozete osojiti vecinu bitki. One koje izgubite sluzice vam kao primer da iz njih naucite.

Izlazenje iz rutine i zone udobnosti ne znaci samo preseliti se u drugu zemlju, to takodje moze znaciti da radite stvari koje u suprotnom ne bi, razgovarate sa vise ljudi, osmehnete se zeni u supermarketu, ili otputujete sami. Moze biti bilo sta sto je drugacije od vase svakodnevne jutarnje rutine. Ja i dalje ucim da trazim pomoc vise, to je ono na cemu treba da radim, jer cesto sebe opteretim gomilom nepotrebnih stvari jer me je sramota da pitam.

Biti samouverena osoba takodje znaci biti dobar prema drugima, tako da jeste, sve one zlobne devojke, devojke koje vam se rugaju ili smeju uglavnom ovo rade da bi lecile svoj manjak samopouzdanja. Biti samouveren takodje znaci pomagati drugim ljudima, jer znate da vam niko nije suparnik. Ne zato sto ste najbolji na svetu, vec zato sto cenite razlike medju vama i znate da ima mesta za sve.

Naravno, samopouzdanje je kompleksna tema o kojoj bih vam mogla mnogo vise pisati, ali kao sto sam gore rekla, mnogo je gore imati previse samopouzdanja nego nemati ga uopste. Mislim da kada previse verujete u sebe to vas na neki nacin cini budalom, jer nikada ne mozete biti previse spremni na ono sto zivot baci u vasem pravcu. Veliki deo ovoga je i znanje. Sto vise znamo, imamo vise samopouzdanja,ali sto vise mislimo da znamo dobijamo lazno samopouzdanje koje kao podlogu ima samo lazno znanje. Najgore od svega je kada ljudi misle da znaju sve, a sto vise ucimo, to vise shvatamo da ima toliko toga sto jos ne znamo… Zamislite samo koliko toga ima sto ni ne znamo da ne znamo, zbunjeni?

Dakle, sta se desilo kada sam dobila prvi posao nakon diplomiranja? Pre toga sam imala skoro 10 razlicitih poslova kao student, ali ovaj mi je bio posebno tezak. Ipak, znala sam da ce mi to pomoci da postanem bolja osoba. Bilo mi je tesko da govorim ljudima sta da rade, sto je bio deo mog posla, jer na poziciji sefa ili menadzera, podrazumeva se i delegiranje. Uvek sam bila na drugoj strani autoriteta, tako da mi je u pocetku bilo tesko da se snadjem u novoj poziciji. Vrlo brzo shvatila sam da sam naucila nesto od decaka koji mi se smejao u osnovnoj skoli zato sto sam rodjena u Bosni, dok su se sva druga deca smejala. Naucila sam da se ljudi ponasaju glupo samo kada u sebi nemaju nista sto ih cini da se osecaju dobro i to primenila kasnije. Onog trenutka kada sam prestala da se obazirem na njegovo ponasanje i nasmejala mu se u facu, on je prestao da me zadirkuje. Ko se zadnji smeje…znate i sami.

Ovo pisem za ljude svih godina, jer maltretiranje se ne zavrsava u skoli, nastavlja se dalje na fakultetu, pa poslu ukoliko ne naucite da cenite sebe. Samopouzdanje je rezultat sopstvenog razvica, dolazi sa obrazovanjem, godinama i vremenom koje ulozite u sebe. Morate voleti sebe bas onakve kakvi jeste, ali to ne znaci da ne treba ulagati vremena u fizicki izgled. Bas naprotiv, izgled vase koze, tela i kose utice direktno na to kako se osecate. Mnogo ljudi prolazi kroz mentalno maltretiranje u skoli, na poslu ili u vezi jer ne umeju da se izbore sa time. Ne radi se o tome da treba da pokazete zube ili se svadjate nakon cega sebe ubedite u to lazno samopouzdanje. Treba da upoznate sebe, svoje mane i vrline, da verujete u sebe, cenite i volite bas sve sto ima veze sa vama a i oko vas. Onog momenta kada naucite da volite svoju licnost i svoj fizicki izgled, volecete i svaki dan svog zivota.

IMG_4120

IMG_4123

IMG_4124

Share:

74 Comments

  1. B_
    Nov 17, 2014 / 12:36 pm

    Predivan tekst. Vjeruješ da sam se ježila dok sam ovo čitala, stvarno iskreno sve od tebe. Puno ti hvala :* have a nice day!

  2. Amilaaaa
    Nov 17, 2014 / 12:39 pm

    Tako predivan i motivirajuci tekst.Svaka ti cast.Zelim ti sve najljepse i najbolje u daljem zivotu, jer to i zasluzujes :D

  3. Anonymous
    Nov 17, 2014 / 12:41 pm

    Koliko istinit, lep i inspritivan tekst. Svaka recenica je zasebna prica. Divna si i hvala ti sto izdvajas vreme kako bi nam se obratila na ovakav nacin. <3

  4. Anonimus
    Nov 17, 2014 / 12:46 pm

    Sjajan tekst,jako bitna tema.

  5. Nov 17, 2014 / 12:54 pm

    Bravo Tamara! Svaka ti cast na ovom novom segmentu u tvom blogu, samo nastavi sa ovako “down to earth” i inspirativnim post-evima. Jako mi se svidjao tvoj rad od samo pocetka kad sam naisla na tvoj blog prije neke 2 godine a sa ovakvim postevima si me u potpunosti “kupila”. Ne samo da si lijepa izvana, stylish i da imas lijep nacin obracanja svojim citateljima, vec si i jedna kvalitetna, pametna osoba koja nas sve koji otvorimo svaki tvoj novi post, inspirira!
    Ja imam 27 godina i sve ovo sto si napisala stojim iza toga, znam da imas jako puno maldjih citateljica i da u tebi vide uzor pa su ovakvi postevi, uistinu jako bitni za njih…

    http://lartoffashion.blogspot.com

    • Anonymous
      Nov 18, 2014 / 8:51 pm

      postovima* :)

  6. Anonimus
    Nov 17, 2014 / 1:05 pm

    Svidja mi se sto tvoj blog uvijek nosi istu poruku: radite na sebi u svakom pogledu. Fizicki izgled, obrazovanje, odnos prema ljudima i zivotu, sve je vazno, i samo radom na svakom tom segmentu mozemo dobiti i osjecaj veceg samopouzdanja. Tada ono nije nerealno i lazno. Pravo si osvjezenje medju blogerkama, svaka cast Tamara.

  7. Marija
    Nov 17, 2014 / 1:09 pm

    HVALA TI NA OVOM PREDIVNOM TEKSTU. I JA SAM PROLAZILA KROZ SLICNU SITUACIJU U PRVOM SREDNJE. DANAS KADA SE SJETIM SVEGA NAJEZIM SE.PRONASLA SAM SE U TVOJOJ PRICI. TI ME SVAKOG DANA MOTIVISES I HVALA TI NA TOME. ZELIM DA ZNAS DA SI TI MOJ UZOR. ZAISTA TI SE DIVIM.HVALA TI JOS JEDNOM.

  8. Anonymous
    Nov 17, 2014 / 1:14 pm

    <3

  9. Lejla
    Nov 17, 2014 / 1:15 pm

    Svaka cast Tamara. Pozdrav iz Bosne! <3

  10. Hollie Garner
    Nov 17, 2014 / 1:25 pm

    lovely post,i am sure your advice will inspire and help many people who read it,you have a great way of explaining things,thank you Tamara! xx

  11. Nov 17, 2014 / 1:58 pm

    As I woke up this morning and went through my bloglovin’ roll I was worried at first that there are not going to be Monday Confession article today.. But here it is and it’s as good as the ones before. Thank you again. I really enjoy reading your thoughts on such topics. It’s not just about clothes and make-up, it’s so much more indeed!

    Desislava
    http://truedreamcatcher.blogspot.com/

  12. Caro
    Nov 17, 2014 / 2:08 pm

    Such a great post and very inspiring. I love that you are doing more of those posts at the moment and I think it is definitely something that differentiates your blog from others and makes it a little more special :-)

  13. Vesna
    Nov 17, 2014 / 2:21 pm

    Visoko vrednujem to, sto se za razliku od drugih blogova, u tvom promovisu prave vrednosti. Svuda je puno povrsnosti, laznih vrednosti i lazi generalno. Tvoj uticaj je sjajan. Hvala ti na tome.
    Lep pozdrav

  14. Mirjana
    Nov 17, 2014 / 2:25 pm

    Divno, Tami ! Znace puno ovakvi tekstovi . :*

  15. K
    Nov 17, 2014 / 2:30 pm

    Predivan tekst!!! Toliko inspirativan i istinit. Jedva sam cekala ponedeljak da procitam monday confessions, znala sam da me neces razocarati <3

  16. Milica
    Nov 17, 2014 / 2:37 pm

    Zaista ti hvala na ovom postu,inspirisao me je i vise nego dovoljno.
    Za tvoj blog sam saznala jula,ove godine i zadovoljna sam sto vreme na internetu ne provodim uzaludno.Imam 13 godina,mogu reci da me zivot nije mazio.Dosta problema u porodici uticalo je na mene i sada sam povucena i tiha.Promenila sam skolu i uglavnom me ogovaraju jer sam previse mirna,a oni ne znaju kroz sta sam ja sve prosla u detinjstvu.Uglavnom sam na meti maltretiranja (i to verbalnog),ali i dalje mi je glava gore,znam da sam bolja od nih,oni samo pokazuju u kakve ce osobe izrasti.Pre dve godine nisam bila zadovoljna svojim izgledom,imala sam manjak samopouzdanja,ali tvoj post me je inspirisao da i dalje nastavim da verujem u sebe i da se usavrsavam.Hvala ti mnogo Tamara,ti si mi uzor i drago mi je sto si ti jedna dobra,lepa i pametna devojka koja je dokaz da se moze uspeti u zivotu na posten nacin. <3

  17. Anonymous
    Nov 17, 2014 / 2:46 pm

    Gde u Bosni si rodjena?

  18. Nov 17, 2014 / 2:49 pm

    Beautiful post! Bullying doesn’t just stop at school, it is indeed everywhere. I am currently facing this at work, and have been for a little over 2 years, off and on with the same individual. And you are correct confidence is indeed an aura that subliminally tells people how to speak to you, treat you etc. And there are indeed some vile individuals in this world. But the key is you can’t control how people act, but you can control how you respond. xx

  19. GP
    Nov 17, 2014 / 2:55 pm

    This is a beautiful post. Thank you for sharing this. I admire your confidence. I have gone through bullying too in my life, and it is hard to have confidence and self love sometimes. People fall into patterns of hating themselves. But learning to love yourself is vital, and it helps you treat others better as well.

  20. Nov 17, 2014 / 3:31 pm

    lovely story and you look gorgeous

  21. jihen glitter
    Nov 17, 2014 / 4:07 pm

    Bravo!! XOXO

  22. Andja
    Nov 17, 2014 / 4:08 pm

    Tekst je fantastican, oseca se doza iskrenosti, jako je poucan pogotovu za devojcice koje su sada u pubertetu i verujem da ce se dosta njih pronaci ovde. Srdacan pozdrav iz Nisa :)

  23. Anonymous
    Nov 17, 2014 / 4:12 pm

    Predivno Tamara, nije ni cudo da si rodjena u Sarajevu(pa makar samo i to), osoba si za 10 !

  24. Lucia
    Nov 17, 2014 / 4:32 pm

    I have 3 little kids and affraid of the future and “world outside” what is waiting for them and what kind of people will they meet in their life. It´s so scary for me now. Thanks for your article. Lucia

  25. Nov 17, 2014 / 4:37 pm

    Hvala ti na divnom inspirativnom tekstu :)

  26. Nov 17, 2014 / 4:44 pm

    Strašno je kad deca nauče da mrze od malena,kao ta devojčica. Umesto da drugačiji akcenti, narečja obogaćuju, ovde se još uvek omalovažavaju. A sve to obogaćuje osobu i gradi je.Žalosno što si ti morala kao dete da prođeš krozto, ali bar si izašla kao pobednik :)

  27. Ivona
    Nov 17, 2014 / 5:08 pm

    Ovo je tako istinito i divno napisano, stvarno Tamara, svaka ti cast na iskrenosti i nacinu razmisljanja. Moram priznati dugo vec pratim modne blogove i pojedini mi brzo dosade jer se svode na to sto je pojedina blogerica taj dan obukla i na kakvom je dogadanju prisustvovala, a ti se istices ne samo zbog svog stila oblacenja vec i stila pisanja koji je jednostavno iskren, a to ljudi primijete. Veliki pozdrav iz Zagreba! <3

    • Nov 17, 2014 / 8:30 pm

      Slazem se upotpunosti!!
      POSETITE MOJ MODNI BLOG: vrgov.blogspot.com

  28. Me
    Nov 17, 2014 / 5:33 pm

    Divan tekst. Svi mi imamo svoju priču…
    “Očima koje su plakale puno jasniji je svijet,rukama koje su žuljave puno trajniji je kret, Usnama koje su šutjele,
    puno vrijednija je riječ…” Onaj tko prođe neke stvari u životu, zna cijeniti i sebe i drugog čovjeka.
    Izgleda da ljudi iz Bosne su svugdje osuđivani, ismijavani, Srbin rođen u Bosni ode u Srbiju, maltretiraju ga, hrvat rođen u Bosni ode u Hrvatsku također bude ismijavan, maltretiran samo zato što je iz Bosne..nikad mi to nije bilo jasno. Posebni su ljudi iz Bosne, toliko nepravde su prošli svugdje, ali su nekako opet najvedriji ;)

  29. Anonimus
    Nov 17, 2014 / 5:45 pm

    Mozda se ta djevocica smijala sto si iz Bosne.Ali mi se tobom ponosimo, vidimo se u Sarajevu uskoro❤️❤️

  30. Marija
    Nov 17, 2014 / 5:51 pm

    Tamara, citajuci ovo zaista sam bolje shvatila sve stvari koje su mi roditelji dugi niz godina pricali, to jeste, ti si samo sve to potvrdila. Svaka cast na ovakvom nacinu razmisljanja, sve ovo je pokazatelj tvog uspjeha! Iako te licno ne poznajem, zaista mogu reci da si divna osoba. Ambiciozna, uspjesna, obrazovana i pored toga veoma lijepa, pa bolje ne moze!

  31. Nika
    Nov 17, 2014 / 6:22 pm

    You are so inspirational. Not only in fashion world, but you as a successful, ambitious, and so beautiful person, and i mean beautiful on the inside. Ofcourse you are beautiful on the outside too, but this only compliments your personality. Good luck! Greetings from Slovenia

  32. Alma
    Nov 17, 2014 / 6:26 pm

    Bravo!

  33. Nov 17, 2014 / 8:28 pm

    Bukvalno Suza hoce da mi krene. Divan post! Jedva cekam ponedeljak i znam da si super modna blogerka ali od kad si pocela monday confessions to vise cekam od svega!! Obozavam te!

    POSETITE MOJ MODNI BLOG: vrgov.blogspot.com

  34. shygirl
    Nov 17, 2014 / 8:32 pm

    Bravo Tamara! Mnogo inspirativan tekst!
    i moram ti reci da si prava dama;)
    <3

  35. Rebeca
    Nov 17, 2014 / 8:54 pm

    Tamara, I have followed you in Instagram but I have never read your blog, today I read it and I almost cried, thank you for being so inspirational, not only with your clothes but also with your advice. With this post you are giving me more strenght to face the problems I have. Thank you!!!! You are amazing in every sense!

  36. Montenegrina
    Nov 17, 2014 / 8:56 pm

    Predivan tekst… Apsolutno razumijem ovaj text i slazem se sa njim jer sam imala slicnu situaciju. U srednjoj skoli sam konstantno bila verbalno maltretirana od strane ucenika( necu reci drugova jer to nijesu nikad bili). Bila sam mirno dijete, uzoran ucenik i nejaka da se suprostavim gnusnim uvredama i ponizavanju. Vec poznata situacija mnogima. Poslednji dan srednje skole sam se zaklela da me vise niko nikada nece ponizavati i da cu uspjeti u svemu sto zamislim. Upravo sam zavrsila fakultet, radim vec 3 godine posao koji obozavam, zahvaljujuci tom poslu sam obisla mnogo gradova na svijetu i danas sam jaka, samopouzdana osoba, osoba sa ciljem i osoba koja zna koliko vrijedi. Sretnem ja u gradu te osobe koje su me maltretirale i samo dignem glavu i nasmijem se. Pomislim-koliko sam danas ispred njih u svakom smislu.. Ne mrzim ih ja, jer ne zasluzuju ni jedno moje osjecanje, cak ni ruzno. Oprostila sam im, i to je njihova kazna!

    Super si, volim te Tami ♥♥♥

  37. Sissi
    Nov 17, 2014 / 9:20 pm

    Just discovered your blog. I love it.
    So nice to read someone who’s not stupid and superficial.
    I recognized myself in your text as we have the same background…

    Greetings from Paris :)

  38. Dina
    Nov 17, 2014 / 10:03 pm

    Istina…svaka rijec…kao da sam ja pisala..super si…tako nastavi

  39. Tina
    Nov 17, 2014 / 11:04 pm

    Odlican post, Monday confessions su pravo osvjezenje i smatram da je tvoj blog dostigao skroz jedan veci level. Samo naprijed i nadam se da ces uvesti jos noviteta. A ja jedva cekam novi ponedjeljak da onako na putu do faksa citam tvoj novi post koji mi ujedno dadne motivaciju za novi radni tjedan. :)

  40. Nov 17, 2014 / 11:51 pm

    Such an inspiring post! Hope it will help many people, especially teenagers.
    You look very confident on your blog, I can’t believe you were shy before :)
    I found myself in your text, it was so hard when I was little, even though I didn’t change countries :) Now it’s better, I learn to love myself and I’m sure it will be even better in the future :)
    Kisses from Romania,
    Dorina

  41. Christina
    Nov 18, 2014 / 1:08 am

    Tamara, I find you so incredibly awesome and you’re such an inspiration!! You’re beautiful and succesful and happy, but you also went through some hard times and I find that very relatable. You are the best blogger I’ve come across in a long time, and your youtube is fantastic as well. Keep up the good work and keep being amazing! Also, I don’t know if you do this, but if you do, I would like to be subscribed to your blog! Thank you!! Love you Tamara!! :D

  42. Milica
    Nov 18, 2014 / 10:19 am

    Draga Tamara, izabrala si odlicnu temu! Verujem da treba hrabrosti da se vratis nekim ne-tako-lepim situacijama iz proslosti, ali to samo potvrdjuje da posao koji radis – razumes, i da ti je stalo da pruzis svojim pratiocima malo vise od toga kako mogu da kombinuju koznu jaknu sa kaputom bez rukava :) I ja sam rodjena u Sarajevu, i sa 7 godina sam krenula u skolu u Srbiji. Jako dobro mi je poznato tvoje iskustvo. Necu reci nazalost, jer me je i ono, pored drugih stvari naravno, stalno guralo napred i pomoglo mi da se izborim da zivim jedan bolji zivot i budem zadovoljna sobom. Kao i ti, Srbiju sam napustila radi daljeg skolovanja, ljubavi, posla… Promene su ono sto mi je u detinjstvu jako tesko padalo, ali su me ojacale da sada mogu da se lakse izborim sa svakom novom zivotnom situacijom! Nadam se da ce i svima onima koji te prate, a jos uvek odrastaju i uce se pravim vrednostima :)

  43. Mia
    Nov 18, 2014 / 11:15 am

    Apsolutno si u pravu za sve… Ja sam iz Bosne dosla u NS sa 8 godina i nekako se uklopila, ali najteze je bilo zbog naglaska, pa smo sestra i ja progovorile ekavicu posle 2 nedelje, bukvalno :) Toliko smo zelele da ne strcimo. Opet kazem, meni i nije bilo toliko tesko kao njoj, ona je 3 god.starija, bila je u pubertetu i godinama prolazila kroz torturu te dece. Pomoglo joj je tek kad je otisla kod psihologa. Zaista deca znaju da budu surova… Bas si me dirnula ovim tekstom, tacno znam kako ti je bilo… Puno te voli tvoja verna citateljka ;* :*

  44. Gaga
    Nov 18, 2014 / 11:21 am

    Tamara, sjajna tema sjajna prica. Nadam se da ces imati jos vise uspeha u svim poljima svog zivota. Bilo bi odlicno kad bi vise tekstova pisala sa ovakvim i slicnim temama koje se ticu nase unutrasnjosti, duha itd.. Sjajan si primer mladim devojkama i umesto da se ugledaju na devojke koje su trenutno “popularne” bez mnogo ulozenog truda, trebale bi tebe da prate i uce od tebe.
    Jednostavno sjajno, sjajna osoba. Dan mi je postao jos bolji :)

  45. Adela
    Nov 18, 2014 / 1:04 pm

    Bravo Tamara, bravo!

  46. Sara
    Nov 18, 2014 / 2:16 pm

    I want to thank you for who you are and for writing your own experiences in a genuine way. You’re a fantastic person, people should take example from you!keep being like this :) kisses from Italy

  47. NoName
    Nov 18, 2014 / 4:46 pm

    Da oni znaju kako je Sarajevo lijep grad, pun duha, topline ne bi te nikad maltretirali zbog toga.

  48. Stella
    Nov 18, 2014 / 7:37 pm

    Thank you for sharing this great post! I really admire you. You’re such an inspiring gorgeous lady! I wish you all the best in the word!

  49. Nov 18, 2014 / 7:48 pm

    Bravo za ovaj post!
    Progovorila si o onom o čemu se većina populacije stide govoriti.
    Veoma inspirativno i iskreno.
    Slažem se s tobom, samopouzdanje je veoma bitno, ono vodi do uspjeha i osnova je čovjekovog napretka. :)

    Kisses.

  50. Tea
    Nov 18, 2014 / 9:55 pm

    Strive to achievements! :* Love the post! Thank you for motivation, you rock!
    Kisses from Oslo!

  51. Jovana
    Nov 18, 2014 / 10:10 pm

    Draga Tamara najbolja si nasa blogerka ali molim te malo poradi na sminkanju. Toliko ima dobrih tutorijala.. I pudera koji pokrivaju sve nedostatke..

    • slavica
      Nov 23, 2014 / 11:40 pm

      izvini ali o cemu ti to zeno? Pored ovakve teme ti pricas o nekim nedostatcima…puderu i tutorijalu? o bozeeeeeeee

  52. M.
    Nov 18, 2014 / 10:31 pm

    Divno napisano, toliko da su mi suze krenule. Ohrabrujes ljude da budu jaki, da idu napred, i moitvises ih da se bore za svoje ciljeve. Svi mi nailazimo na gomilu prepreka i nije sramota priznati svoje strahove i slabosti, ali nikad ne odustajati, raditi na sebi i nauciti da zavolis sebe. Apsolutno se slazem sa tobom.
    Ti si jedina od retkih blogerki cije postove vredi procitati. Ovakvim postovima dizes blog na jedan visi nivo i to je ono sto te izdvaja iz mora slicnih.

  53. Nov 18, 2014 / 11:38 pm

    Thank you Tamara for your encouraging words which ring very true. I’m sure we can all relate to some of the things you describe, especially those childhood experiences which still feel very raw. We can be our own worst enemies sometimes, when we don’t have true confidence in what we have to say and offer the world. It’s refreshing to read such an honestly-written and thoughtful post. Thank you for being so supportive of your readers.

    p.s – I’m totally hooked on your Monday confessions!

  54. Nov 19, 2014 / 4:24 pm

    Beautiful post written from a beautiful heart and you know what? A beautiful heart always perseveres. Continue with your head held high and enjoy that last laugh x Adriana

  55. Ermina
    Nov 19, 2014 / 4:26 pm

    Tekst je divan i slazem se u potpunosti s tobom. Ja sam iz Bosne. Sa 13 godina sam se preselila iz manjeg grada u veći. Djevojcice koje su isle sa mnom u razred su me maltretirale, govorile su mi kako ce da me udaraju. Bila sam bolji ucenik od njih i uvijek su mi pravile probleme zbog toga. Nisam zeljela da idem u skolu, plakala sam, molila mamu da ne idem. Jednog dana sam zvala roditelje da dodju po mene, jer su mi prijatili da ce me pretuci. Nikad necu zaboraviti taj dan i suze moje mame. Danas idem na fakultet. I bas mi je drugarica neki dan rekla kako sam se promjenila kako blistam. Sve je to do samopouzdanja. Ja sam prihvatila sebe kakva jesam, i pocela sam da mislim samo na sebe. I hvala ti na ovom tekstu, stvarno me pogodilo i pomoglo mi je da shvatim neke stvari. <3

  56. aigerim
    Nov 20, 2014 / 7:06 am

    this post is super! Love you Tamara! With love from Kazakhstan! Welcome to Kazakhstan!)

  57. Nov 20, 2014 / 11:30 am

    Very inspiring piece, thank you for sharing your thoughts and advice :)
    Hannah x
    Hanniemc.co.uk

  58. Ajna
    Nov 23, 2014 / 3:58 pm

    Vjerujem da su se mnoge djevojke pronašle u ovoj priči, kao i ja. Predivno Tamara. Hvala ti što nam otkivaš ove djeliće sebe koji nam mogu pomoći. Sve najbolje i ostani takva kakva jesi. :*

  59. Nataša
    Nov 23, 2014 / 8:01 pm

    Bože Tamara kako si ti divno biće!!! <3

  60. slavica
    Nov 23, 2014 / 11:37 pm

    Tamara, impresionisana sam tvojim tekstom. Krasno si ovo napisala… Ja sam vec starija ali ipak mi je uvjek falilo samopozdanja… Nazalost u vrjeme moga djetinstva nije postojao blog niti bilo sta ili bilo ko drugi da mi ukaze put. Ni moji roditelji koji su dosli iz krsa u stranu zemlju bez ikakve skole. Ne zaamjerim im tako je valda vjreme bilo.
    Ali ja cu ove tvoje rjeci dati mojoj kceri… tj. reci cu joj bas ovo sto si ti sad nama rekla… i podrzavat cu je da se uvjek drzi toga.

    Hvala ti.. mozda moja curica postane danas sutra neko poput tebe.

  61. Nov 30, 2014 / 1:54 am

    This was very encouraging. Thank you for sharing your experience. I know that many were inspired by this including myself.

    Best,
    Kaisha

Leave a Reply

Your email address will not be published.